Šuma čarobnih ogledala

Ogledalo ogledalce… To stakalce prepuno simboličkog značenja od davnina obavijeno magijom i misticizmom, sastavni je dio raznih mitova, legendi i priča, vjerskih koncepata, slika, izražajni medij umjetnosti, danas predmet svakodnevne uporabe…

14.11.2011.

Ana Božac

Kroz povijest se provlačilo kao simbol mudrosti, savjesti, stvaralačke energije, božanske inteligencije. Odražava istinu, iskrenost, znanje, ljepotu, sadržaj srca, savjesti, čistoću…

Kao što piše na jednom kineskom ogledalu u muzeju Hanoi: “Poput Sunca, poput Mjeseca, poput vode, poput zlata, budi jasno i blistavo i odražavaj ono što nosiš u srcu.”

Zrcalo se oduvijek povezivalo s Mjesecom, dušom i proricanjem, jer se kao i na površini vode na zrcalu odgovori na postavljena pitanja čitaju kroz odraze.

Tako predstavlja sunčev i mjesečev simbol. Poput mjeseca reflektira svjetlost od sunca. A svjetlost predstavlja iluminaciju, prosvjetljenje, svjesnost i mudrost.

Pasivni stav pri kojem samo reflektira stvari bez da utječe na njih odražava istočnjačku mudrost.

Kao sunčani simbol uzima vatru od sunca. Znak je ravnoteže, bračnog zajedništva.

S jedne strane simbol istine, znanja i ljepote, a ukoliko je prekriveno prašinom, simbol je neznanja i iskrivljene predodžbe.

Ezoterični ili mistični je simbol spiritualne refleksije.

Kroz povijest se učestalo koristilo u magične svrhe pri čaranju i raznim vradžbinama.

Ono se pojavljuje kao čarobno zrcalo koje može prikazati slike događaja koji su se zbili u prošlosti ili onih iz budućnosti, kao i događaje s udaljenih mjesta u sadašnjosti.

Pa ga je tako i Pitagora koristio kako bi predvidio budućnost, a šamani u svojim obredima pri čemu bi ga usmjerili prema suncu ili mjesecu koje su smatrali ogledalima u kojima se odražava sve što se dešava na svijetu.

Stoljećima se smatralo da ogledalo može zarobiti dušu. U srednjem vijeku optuživali su i spaljivale žene koje posjeduju ogledalo kao dokaz njihovog čaranja.

Smatralo se da su iza stakalca zarobljeni duhovi.

U mitovima se spominje i kao moćno oružje poput Perzejeva štita kojim je savladana strašna Meduza zmijolike kose na čiji bi se pogled svatko tko bi ju ugledao skamenio i umro sve dok Atena nije poklonila Zeusovom sinu Perzeju bakreni štit, tako sjajan da se u njemu moglo ogledati kao u zrcalu kojim je Perzej pobijedio Meduzu nakon što se ona ogledala u njemu.

Jedan od najpoznatiji mitova je mit o Narcisu mladiću nenadmašne ljepote, ali nesposobnom osjetiti ljubav prema ikome osim prema samom sebi, te je odbacivao svačiju ljubav. Zasljepljen svojom ljepotom u koju se zagledao nad izvorom čiste i prozračne u kojoj se sve ogledalo kao u zrcalu, naginjući se nad izvorom, zaljubio se u samoga sebe. No pokušavajući uzalud zagrliti svoj odraz, pao je u vodu i utopio se.

Tako je najstarije znano zrcalo bila mirna površina vode, a potom su to bile uglačane površine različitih kovina (zlata, srebra, bronce, čelika …), ili prirodnog stakla vulkanskog podrijetla, crne ili izrazito tamnozelene boje. Prva zrcala od stakla najvjerojatnije su izrađivali tek ili već Rimljani.

Danas se više ne vjeruje u njihovu čarobnu moć, ali koristimo ih za niz optičkih varki u prostoru. Ogledalo reflektira energiju te privlači i uvećava svjetlost, a kao dio interijera mogu povećati i otvoriti tamne kutove, prostore učiniti većima, raskošnijima i kreirati opća iznenađenja. U feng shuiu ogledalo je sredstvo koje ubrzava ili preusmjerava chi energiju, koristi se za ispravljanje nepravilnosti u prostoru, ali isto tako i za aktivaciju tijeka pozitivne energije. Ono duplicira sve što se u njemu odražava. Stoga će ogledalo nasuprot smeća ili nereda duplicirati negativnu energiju, dok će ogledalo u kojem se odražava nešto lijepo ili vrijedno duplicirati pozitivnu energiju.

U svakodnevnoj uporabi u vanjskom svijetu koristi se kako bi se lakše orijentirali i imali veći pregled no što nam vlastite oči dopuštaju – pri vožnji, na cesti, na mrtvim kutovima… kako bi predvidjeli opasnost, vidjeli što je iza ugla…

Osim svakodnevne nam znane uporabe, danas, se koristi i u medicini i različitim oblicima fizikalne terapije i psihoterapije. U fiziotrapiji i različitim fizičkim tretmanima pomoću njega može se izliječiti ili smanjiti bol koju se osjeća nakon amputacije dijela tijela, moždanog udara ili parcijalne paralize tijela. Zrcaljenjem neozlijeđenog djela tijela dok se ozlijeđeni drži izvan dosega vida u mozak se šalju lažne informacije o zdravim udovima i dijelovima tijela stvarajući nove neuronske inpute i veze pojačavajući integraciju različitih dijelova mozga i predstavu o sebi koja je bila upisana u stare neuronske veze ali se možda zbog moždanog udara prekinula ili promijenila.

Koristi se u različitim terapijama kao ključan terapeutski alat kao npr. u psihoterapiji u tretmanu depresije, poremećaja prehrane –bulimije i anoreksije, raznim metalnim bolestima, pri osobnom rastu i razvoju, za povećanje svijesti o sebi, za povećanje samopouzdanja, pri izgradnji identiteta, osobnosti i mnogim drugim psihoterapijskim svrhama, seksualnoj terapiji, pri učenju govora…

Za terapiju ogledalima kažu da omogućuje povećanje svjesnosti sebe i otkrivanje unutarnje mudrosti dopiranjem do samoozdravljajuće snage organizma povezujući duh, tijelo i um u savršenu ravnotežu.

Moć koju zasigurno imaju jest da nevidljivo pretvaraju u vidljivo.

Ogledalo omogućuje da vidimo jedino što vlastitim očima ne možemo vidjeti –svoje lice. Ogledalo nam pruža odraz našeg identiteta, gledajući se u ogledalu, stvaramo veliki dio slike o sebi, pruža nam mogućnost da vidimo sebe izvana, iz drugog kuta.

Konstantno reflektiraju rezultate misli i akcija unutarnjih procesa samo-evaluacije.

„Hodajući između bezbroj lica ulicama bez početka i kraja u metežu prometa, zgrada i ljudi ne razlikujući više svoje misli od tuđih glasova, ne imajući pojam o vlastitom identitetu unutar tog kaosa, izgubila bih se ne znajući tko sam ni što sam, a kamoli kako izgledam ili kako me drugi vide, koji mi je izražaj lica, koliko puta sam gledala u sebe u odrazu stakla na auto ili nekog izloga ne prepoznavajući se. Jesam li to zaista ja? Čiji je taj odraz, što mi govori? Ne prepoznajem ga. Zar sam toliko već izgubila kontakt sa sobom da se prepoznajem vlastiti odraz u vanjskom svijetu? Zar se mogu toliko izgubiti u unutarnjim beskrajnim zaraslim cestama i petljama da ne prepoznajem vlastiti odraz?„

S druge strane ogledala reflektiraju istinu koju ne želimo uvijek vidjeti. Vidimo odraz kojeg ne prepoznajemo. U današnjem svijetu moderne metamorfoze događa se upravo ta preobrazba poznatog sebe u nepoznatog nositelja turbulencija i boli. Snalaženje u svijetu kojeg ne razumijemo, koji nas ne zrcali. Što se dogodilo s ogledalom svijeta? Je li se ono iskrivilo, raspuklo, deformiralo, ili je to zaista naš odraz?

Identitet izgubljen između figure i odraza primorava nas na prepoznavanje, pronalaženje stvarnosti koje smo odraz.

Ogledalo jednostavno reflektira ono što je.

Mi imamo sposobnost i odgovornost mijenjati naš osobni, mentalni i spiritualni odraz kad god vidimo nešto u ogledalu što nije u harmoniji s onim kakvima se iskreno u našoj biti osjećamo ili želimo biti.

Stoga se može reći da je ogledalo sredstvo samo-evaluacije, samo-poboljšanja, samo-promjene, i samo prosvjetljenja, otkrivanja sebe, sakupljanja vlastitih izgubljenih dijelova, prepoznavanja da smo već kod kuće dok krećemo za njezinom potragom.

Heidiger kaže: kada se otvore uši, oči, srce, kada se razmišlja, kada se postavlja pitanja, kada se zahvaljuje, dopire se do sakrivenog.

Biti dodirnuti, viđeni, prepoznati, zrcaljeni je životna važnost osjećaja življenja.

Samo ne smijemo zaboraviti da ogledala u kojima se trebamo ogledati jesu stakalca u očima bližnjega svoga. Jedino drugi ljudi nam mogu pružiti pravi odraz, moćniji od bilo kakvog magičnog ogledala i kristalnih kugli. Ljudske oči kroz koje srce pulsira jedino su iskreno ogledalo svakog čovjeka!

Čarobni svijet unikatnih, umjetničkih ručno izrađenih ogledala u drvu ili mediapanu svojim bogatim i jedinstvenim oblikovanjem odmiču se od same funkcionalne funkcije zalazeći prema estetici predstavljajući zasebne skulpture u prostoru.

Ogledala su jedinstvena i ručno izrađena i oslikana. Svako ogledalo priča neku vlastitu priču. Svako ogledalo nastalo je iz neke osobne autoričine priče.

I samo doživljavajući metamorfozu pretvorbom od tvorničke ploče, daske, odbačenih vrata ormara, na smetlištu skupljenih otpadaka, ravnih hladnih velikih površina stakla, do jedinstvenog živog predmeta, postaje sudionikom i svjedokom neke tuđe preobrazbe, pričajući život onoga tko se ogleda u njemu, prikazujući ono što je.

Želite li saznati što će ogledalo pokazati, kakav odraz ćete u njemu pronaći, želite proviriti i otkriti istinu, vidjeti sebe? Na vama je izbor.