„Čini mi se da je umjetnost prije svega i iznad svega stanje duše“, zapisao je Chagall u svojoj knjizi „Moj život“. Chagallovo nam slikarstvo to i potvrđuje, a riječi otkrivaju mnoga umjetnikova promišljanja o osobnu pristupu slikarstvu, njegovu slikarstvu koje najčešće tumačimo snovitim, lirskim, sjetnim, maštovitim, emocionalnim. Međutim, on sam se pitao: „možda je moja umjetnost umjetnost luđaka“. Slikao je svijet pun čuda, pretačući svoje fantastične priče u slike. A one su proizlazile iz svakodnevice, iz sjećanja, ponajviše na rodni Vitebsk, na priče što ga vežu uz obiteljski krug i geto, uz siromašan skroman svijet malih ljudi. Daleko od domovine, u Parizu koji mu je pružao neizmjerno nadahnuće, ostao je vjeran svomu židovskom podrijetlu i vjeri u neraskidivu vezu između Boga i čovjeka. Bio je uvjeren da upravo to daje mogućnost čovjeku da čini čuda. U toj vjeri stvorio je i svoj čudesni slikarski opus sa sanjarskim prikazima životinja, glazbenika i klaunova, s lebdećim ljubavnicima i tajanstvenim bićima.
Ispisao je svoju gotovo stoljetnu povijest samo sebi svojstvenim rukopisom, objedinivši u svojim slikama židovske korijene, biblijske motive, legende, bajke, rodne krajolike i gradove kroz koje ga je život nosio. Asimilirao je, ali i potaknuo avangardna strujanja. Ipak, nikada nije u potpunosti pripadao niti jednom pokretu, ostavši zauvijek jedinstvenom pojavom slikarstva 20. stoljeća. Nije stoga čudno što njegova platna i danas stoje kao izdvojeni sanjarski prikazi ljubavi, čežnje i domoljublja. Te slikarske snove moći čete oćutjeti na izložbi u Galeriji Klovićevi dvori.
Novo radno vrijeme koje je na snazi tijekom cijelog trajanja izložbe:
od utorka do nedjelje: 10 - 20 sati
Ponedjeljkom je Galerija Klovićevi dvori zatvorena.
