Jedan od najvažnijih predstavnika moderne hrvatske arhitekture dvadesetog stoljeća dobio je zasluženu monografiju: „Lavoslav Horvat - Kontekstualni ambijentalizam i moderna“, autorice dr.sc. Zrinke Paladino. Akademik Lavoslav Horvat arhitektonskom je djelatnošću uvjerljivo obilježio hrvatsku arhitekturu dvadesetoga stoljeća i u njezinoj je povijesti ostvario jedan od opsežnijih i značajnijih opusa, a Zrinka Paladino u ovoj monografiji kronološki prikazuje njegov život i cjelokupno djelo.
Predstavljanje monografije Lavoslava Horvata u Laubi vrlo je simbolično uzimajući u obzir Laubinu povijest i prenamjenu. Naime, Kuća za ljude i umjetnost Lauba izgrađena je kao jahaonica austro-ugarske vojske, a s vremenom je prenamijenjena u skladište i tkaonicu Tekstilnog kombinata Zagreb. Upravo je Lavoslav Horvat bio
vodeći hrvatski arhitekt tekstilne industrije te je desetljećima surađivao s tvornicom TKZ, a autorica monografije dr. sc. Zrinka Paladino je kao konzervatorica sudjelovala i u transformaciji tkaonice TKZ u Laubu.
O Lavoslavu Horvatu
Akademik Lavoslav Horvat rođen je 27. rujna 1901. godine u Varaždinskim Toplicama, a nakon završene graditeljske tehničke srednje škole u Zagrebu i trogodišnje prakse u arhitektonskom ateljeu Rudolfa Lubynskog, upisao je Školu za arhitekturu profesora Drage Iblera u Kraljevskoj umjetničkoj akademiji. Za vrijeme studija, samostalno ili u koautorstvu s arhitektom Haroldom Bilinićem ostvario je i brojna djela za dva utjecajna investitora, Ivana Meštrovića i Božu Banca, za kojeg je napravio i impresivnu palaču Banac na dubrovačkim Pločama. U skupinu prepoznatljivih Horvatovih ostvarenja obilježenih duhom tradicije i skladno uklopljenih u zadani okoliš ubrajamo i obimnu Horvatovu arhitekturu u Dalmaciji. Crkva Gospe od Zdravlja na Dobrom u Splitu vjerojatno je najpoznatije Horvatovo splitsko djelo, koje se opravdano smješta u sam vrh suvremenih hrvatskih sakralnih ostvarenja.
Brojnost i valjanost Horvatovih industrijskih projekata i ostvarenja je neupitno presedan u našoj arhitektonskoj povijesti, u kojoj Tvornica vagona, strojeva i mostova „Đuro Đaković“ u Slavonskom Brodu, Tvornica prediva i konca „Dalmatinka“ u Sinju, te Tvornica električnih žarulja „TEŽ“ u Zagrebu predstavljaju značajnu hrvatsku modernu arhitekturu socijalizma 1950-ih i 1960-ih godina. Uz njih vežemo i ostvarenja čak četiri hidroelektrane u zemlji te jedne u inozemstvu, a Horvatovoj je hidroelektrani „Zakučac“ pokraj Omiša, kao najvrjednijem arhitektonskom ostvarenju u 1962. godini na području Hrvatske, čak bila dodijeljena godišnja nagrada ”Viktor Kovačić”. Lavoslav Horvat se kvalitetom velebnih poratnih ostvarenja, poput dugotrajno projektiranog reprezentativnog hotela „Jugoslavija“ u Novom Beogradu ili Savezne industrijske komore na beogradskim Terazijama, dokazao i izvan granica Hrvatske. Dobitnik je najprestižnijih stručnih priznanja i nagrada. Nagradom grada Zagreba nagrađen je 1965. godine, a iste godine mu je dodijeljena i Povelja zaslužnog člana Saveza arhitekata Hrvatske za značajan rad odrađen nakon završetka Drugog svjetskog rata. U Zagrebu mu je 1971. godine dodijeljena nagrada „Vladimir Nazor“, a 1974. godine i nagrada „Viktor Kovačić“ za životno djelo, čime je uvršten u malobrojni krug arhitektonskih velikana u našoj zemlji, laureata obiju najznačajnijih stručnih nagrada.
O autorici monografije
- 0
Zrinka Paladino rođena je 31. prosinca 1972. godine u Splitu. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završila je u Zagrebu, a 1997. godine diplomirala je pod mentorstvom profesora Nenada Fabijanića na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od siječnja 2010. godine zaposlena je na mjestu zamjenice pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu. Nakon dovršenog poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 24. siječnja 2011. godine obranila je doktorski rad pod naslovom Lavoslav Horvat: Arhitektonsko djelo 1922.-1977. te je stekla akademski stupanj doktora humanističkih znanosti. U svibnju 2012. godine imenovana je Članicom Povjerenstva za ocjenu arhitektonske uspješnosti idejnog projekta u Gradu Zagrebu, od veljače 2013. članica je uredništva
Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, te je od travnja 2013. godine imenovana i članicom Odbora Ministarstva kulture Republike Hrvatske za dodjelu nagrade
Vicko Andrić. Autorica je većeg broja znanstvenih i stručnih radova, te je aktivnom sudionicom stručnih skupova s područja povijesti hrvatske arhitekture, a posebno zaštite hrvatske graditeljske baštine.
