SAMOSTALNE IZLOŽBE:
2004. – Galerija CEKAO, Zagreb
2004. – Galerija Arsenal, Hvar
2004. - Galerija Matice hrvatske, Zagreb
2005. – Galerija Canvas, Zagreb
2006.-Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine, ARS AEVI , Sarajevo
SKUPNE IZLOŽBE:
2001. Pasionska baština, Muzej Mimara, Zagreb
2004. Godišnja izložba HDLU-a, Zagreb
2005. Godišnja izložba HDLU-a, Zagreb
Osvrt Vanje Babić, diplomiranog povjesničara umjetnosti na rad Juriše Boras:
ORNAMENTI
Pred najnovijim slikama Juriše Borasa promatrač bi lako mogao dobiti dojam kako je umjetnik naprosto zaokupljen variranjem različitih organičko-apstraktnih oblika po principima slobodnih asocijacija odnosno gestualne nesputanosti. I doista, izložena ulja na platnu posjeduju stanoviti energetski naboj svojstven slikarskim postupcima što se oslanjaju isključivo na intuiciju i inspiraciju trenutka.
Pa ipak, Jurišini oblici imaju posve konkretno ishodište, a sukladno tome pažljivo su osmišljeni te precizno izvedeni. Različite spiralne, mrljaste, trokutaste ili polukružne forme, kao i nizovi kosih lomljenih pravaca, dakle, ne proizlaze izravno iz umjetnikove mašte; njihovu raznolikost i dinamiku on će preuzeti od već postojećih motiva i potom ih reinterpretirati u klasičnom mediju slikarstva. A ti su motivi izuzetno stari. Radi se, naime, o oslikanim ostacima neolitičke keramike što je pronađena na srednjodalmatinskim otocima Hvaru i Korčuli.
Ova, kako je arheolozi nazivaju «Hvarska kultura», stara je više od pet tisuća godina i odlikuje se nadasve zanimljivim «slikarijama» na keramici. Dirljiva težnja drevnih stanovnika Hvara da predmete kojima su svakodnevno okruženi učine naprosto ljepšima i raznolikijima, zaintrigirat će Jurišu koji je – to i ne treba posebno isticati - i sam snažno vezan za taj otok. Snimke oslikanih fragmenata on će najprije «obraditi» pomoću računala i tek nakon toga pristupiti samom činu slikanja na platnu. Pozadinu svojih slika uvijek ostavlja tamnom, baš kakva je i ona na originalnim keramikama, dok kolorit odabire znatno slobodnije. Tako uz slike naslikane u specifično narančastoj, koja je gotovo identična onoj na arheološkim artefaktima, postoje i slike izvedene u crvenoj ili plavoj boji. Ovakva «licentia poetica» doprinosi vizualnoj dinamici i pojačanim kontrastima unutar cjelokupne izložbe, naglašavajući ujedno i osobnost samoga slikara. Također, motivi prapovijesnih stvaralaca na taj će se način podvrgnuti i suzdržanim ali dojmljivim kolorističkim varijacijama.
Neolitički umjetnici prvi su neke od svojih uradaka počeli izrađivati samo zbog estetske namjene, a ne isključivo kao segmente različitih magijskih obreda ili sredstva za uklanjanje uroka odnosno loše sreće, kao što je to bio slučaj u razdoblju paleolitika. Neolitiku su, dakle, svojstvene prve ornamentalne šare – a to znači i posve apstraktne forme - pomoću kojih ondašnji čovjek nastoji svjesno ostaviti trag svoje kreativnosti.
Juriša je u takvim sirovim ali kompozicijski i oblikovno izuzetno bogatim nastojanjima opravdano prepoznao inspirirajući model za iskazivanje vlastitih slikarskih nazora. Iz spoja drevne neposrednosti i suvremene «izravne citatnosti» iznikle su tako slike naglašene poetske snage i zanimljivih kompozicijskih rješenja, podjednako misaone koliko i dekorativne.
Kontakt:
Juriša Boras, akademski slikar
098/743-354
