'Dvoje', 'Dva mjeseca' i 'Paralelna' definirani su brojem 2, brojem para i dualnosti ~ načelo polariteta načelo je svemira. Ono što djeluje kao suprotnost, zapravo su dva ekstrema iste stvari.
Dvoje u 'Dvoje' ~ žena i njena sjena par su suprotnosti unutar istog bića ~ ona hoda koračajući po vlastitoj sjeni ~ svjetlost i sjena dva su pola istog svijeta.
Od dva mjeseca u 'Dva Mjeseca', možda su oba iluzije, dok stvarnost krije neki treći Mjesec.
- 0
Svjetlost zvijezda i dubina neba stanje je duha ~ sloboda je stanje duha čak i kad je fizički prostor zatvor bez vratiju - izlaza kao ovdje i kada je Mjesec samo rupa u stropu kroz koju ulazi svjetlost i možda nečiji pogled. Pogled/Mjesec udvostručen je u odrazu jer podnica zatvora krije ogledalo pretvarajući ga u hram beskraja nebeskog svoda.
Paralelna iz 'Paralelna' stvara skulpturu koju će smjestiti u prostor koji je za nju izradila, baš kao što sam i ja stvorila nju i kao što možda u paralelnoj stvarnosti od te točke nadalje 'moj život' kreće u nekom drugom mogućem smjeru, ne više paralelno.
Uzbudljiva mi je pomisao na to kretanje i potencijalnu množinu pravaca kretanja kao što mi je i uzbudljiva ideja da i sebe iznova stvaramo kao što se stvara skulptura i da ista kreativna moć vrijedi i za život.
- 0
'Vrtlog' je o stvaranju vlastitim moćnim Umom, jer um je ishodište vitalne energije koja pokreće stvarnost od ideje do njene materijalizacije.
Dio smo univerzalne svijesti ~ inteligencije, kreiramo ~ sukreiramo.
Kao što je poznato još iz kvantne mehanike, svojom sviješću djelujemo na kretanje čestica iz potencijalnog mora mogućnosti.
'Vrtlog' je prikaz tog nevidljivog kretanja.
- 0
Možda je to univerzalni princip samog života ~ npr. evolucijskom razvoju prilagodbi kod životinja također predhodi težnja ~ potreba.
Žica ocrtava granice materijalnog kubičnog prostora i briše ih istovremeno vrtlogom čestica ~ kretanjem kroz materiju. Punina i Praznina samo su percepcijske odrednice.
Buka je svuda oko nas, kada ju stišamo, čujemo nešto unutarnjeg života ~ intuicije, snova, prekognicije, imaginacije.
- 0
'Vibracija svjetla' doživljaj je uzdizanja i leta ~ bestežinske slobode, da li se duša uistinu odvojila od tijela ili je to samo bilo trenutno stanje mog mozga, ne mogu znati sigurno, ali osjećaj je bio vrlo stvaran i snažan. Takvu stvarnost pojačavaju česta iskustva sinkroniciteta i prekognicijska putem snova iz kojih saznajem da na nekim drugim razinama stvarnosti vrijeme nije linearno i da vjerojatno i ne postoji.
Skupila sam sad već lijepu kolekciju vlastitih intimnih 'dokaza' – razglednica van prostora i vremena.
Da su 'Razine' postojanja brojne znam jer zahvaćam neke gledajući u sebe ~ da li je taj san moja prava priroda?
