Novu koncepciju uredskog prostora nazvao je „Ured za život“, jer oslikava promjene koje su se dogodile u načinu rada, ali i života u posljednjih nekoliko godina. To je projekt koji oslobađa uredski prostor, odbacuje klonirane i zatvorene prostore, a sve o njemu je objasnio sam Jean Nouvel na Salone Ufficio u paviljonu 24.
Svoju prvu poslovnu zgradu za reklamnu agenciju CLMBBDO sagradio je u kasnim osamdestim godinama prošlog stoljeća na periferiji Pariza, predstavljajući svoju viziju poslovnog prostora: mobilnost, osjećaj ugode i zabave, otvorenost prema vanjštini i unutrašnjosti. „Za 30 ili 40 godina ćemo biti zapanjeni koliko je većina današnjih ureda neodrživa“, kaže Jean Nouvel. Projekt “Ured za život“ je potraga za novim materijaliama i tehnologijama za stvaranje udobnog, učinkovitog, „user – friendly“ i ekološki osvještenog okruženja. Moramo živjeti u uredima kao što živimo u svojim domovima, u svojim gradovima, jer u uredu provodimo jednako vremena kao kod kuće. Svako ima pravo na mala zadovoljstva poput regulacije svjetlosti, premještanja, pogleda, doživljaja namještaja i opreme, objašnjava Jean Nouvel.
Projekt „Ured za život“ je pokazao nekoliko različitih radnih okruženja, koja su daleko od urbane segregacije i funkcionalnog kloniranja. Kao što Jean Nouvel kaže, posao arhitekta je da interpretira tehničke, kulturne i socijalne promjene u vremenu u kome živimo i da ih izrazi pjesnički u potrazi za slobodom.
U sredini Salone Ufficio je stajao monolit, intrigirajući, pozivajući i pokazujući četiri video portreta: filmskog režisera, filozofa, umjetnika i pisca, koji daju svoje poglede na koncepciju uredskog prostora. To je otvorilo četiri scenarija, koja su pokazala koliko su zastarjeli tradicionalni uredski prostori.
Klasičan stan, pretvoren u radno okruženje, u ultramodernom stilu, prvi je scenario koji prikazuje prostor u humanom mjerilu, s prostornom ugodnošću kakvu nemaju standardni uredi. Ovakvom koncepcijom svatko je u mogućnosti stvoriti vlastito „gnijezdo“ u kome se osjeća dobro i sigurno iako je riječ o radnom mjestu.
Druga scena je predstavljala niz povezanih ureda, logično strukturiranih, ali slobodnih po formi. Klizne stijene, sklopiva vrata, primjerena rasvjeta i raznolikost ambijenata, postignuta je pomoću pomičnih sjenila i dodatne opreme, koja se može slobodno postaviti u prostor. Radni prostor može biti otvoren ili zatvoren, prema želji pojedinca.
Sljedeći prizor je bio skladište pretvoreno u ured s optimiziranim prostornim potencijalom, predstavljajući osnovne interakcije radnog i stambenog prostora i reflektirajući rastući trend rada od kuće.
Heterogenost je ključ konačne scene: mobilne, modularne, ravne površine, police, koje mogu tvoriti različite forme, stvarajući različita radna okruženja u vizuri koja liči na panoramu grada. Čak i materijali – aluminij, drvo, koža i plexiglass postaju heterogeni i razvijaju inovativne efekte. Prostor je nesputan tradicionalnim pravilima, a poticaj je stvaranje ugodnog radnog okoliša. Ljudi moraju imati mogućnost kreirati vlastiti prostor, koji odgovara njihovim potrebama i razmišljanjima.
U okviru projekta „Ured za život“ su predstavljeni i sistemi rasvjete, koji značajno utječu na ambijent, ali nisu standardizirani. Promociju projekta „Ured za život“ uveličali su radovi četiri poznata dizajnera, a to su: Ron Arad, Michele De Lucchi, Marc Newson and Philippe Starck.
Arhitektice Izabela Ninić i Monika Galović Rolich s Jean Nouvel-om u Milanu
Salone Satellite foto by Carola Merello
SaloneUfficio - foto by Annalisa Cimmino
Euroluce - foto by Annalisa Cimmino
Classic - foto by Alessandro Russotti
Osservatorio foto by Andrea Mariani