interijer

NAMJEŠTAJ I OPREMA

OBAVIJESTI

O pejzažnoj umjetnosti

O pejzažnoj umjetnosti
Pejzažna arhitektura ili, kako se popularno naziva hortikultura, umjetnost je zasnovana na primjeni živih biljaka, plodnog tla i dijela nežive prirode – kamena i vode. Umjetnost uređivanja okoliša nastaje u zoru ljudske civilizacije kada je čovjek po prvi puta posadio biljku za svoju prehranu uz svoju nastambu.

02.03.2008.

Emilija Leopold, dipl. ing. arh.

0

  • 0
Ovo je razdoblje kad  čovjek  prestaje s nomadskim načinom života u kojem je lutao u potrazi za hranom. Gradnjom nastamba i naselja  ljudi započinju obrađivati tlo, uzgajaju domaće životinje i različite biljke koje im služe za prehranu ili izradu odjevnih predmeta. S početkom primjene primitivne tehnike u čovjekovu se životu pojavljuje i kategorija slobodnog vremena. Sada je čovjek u stanju sjesti i promatrati stvari oko sebe, primjećivati ljepotu nekih biljaka koje počinje saditi u druge dijelove vrta i tako nastaju dvije vrste vrtova: koristan i  ukrasni.

 

  • 0
Tijekom povijesnih razdoblja vrtovi su bili izraz ljepote i spokoja ocrtavajući umjetnički okvir u kojem su narodi živjeli. Veliki ili mali, vrtovi su odraz povijesne stvarnosti vremena. Razvoj parkovne umjetnosti klasificiran je u nekoliko razdoblja: Robovlasničko  (4000. pr. K do pada Zapadnog rimskog carstva 476.) - to su vrtovi antičkoga svijeta. Razdoblje feudalizma (476. do Velike francuske revolucije 1789.) se dijeli na dva razdoblja: Srednji vijek ( V st. – XIII st.) i Renesansa (XIV st. – XVIII st.). Razdoblje kapitalizma (1789. – 1917.) u kojem su nastali pejzažni parkovi u Engleskoj, Europi i Rusiji. Moderno razdoblje traje do danas. Jedan od glavnih ciljeva oblikovanja parkova danas je razbijanje monotonije suvremene arhitekture u velikim gradskim naseljima, unošenje djelića prirode u stanove i kuće, da služi kao podsjetnik čovjeku da se nalazi u prostoru koji je ukrao prirodi, da zadovolji iskonsku čovjekovu potrebu za ostvarenjem kontakta sa stablom i grmom, da gleda kako trava niče i raste, da promatra kako maleni cvijet otvara svoje mirisne latice.

 

  • 0
Da bi se sagradio park ili planirano uredila okućnica potrebno je poznavanje klimatskih uvjeta na predmetnoj lokaciji, koje su značajke tla, kakva je konfiguracija terena, potrebno je poznavanje biljaka i njihovih ukrasnih i bioloških karakteristika za svaku biljku zasebno, jer svaka od njih ima svoje potrebe za tlom, svijetlom, vlagom i sl. Moramo znati i kako će se taj prostor koristiti: ako se radi o gradskom parku potrebno je provesti određivanje zona i tematskih dijelova parka.

  • 0
Oblikovanje vrta je rješavanje različitih logističkih poteškoća ali bez obzira koliko je ta faza posla važna ona nikada neće ponuditi ˝ono nešto˝što dobar vrt čini dobrim, onaj ˝tajni sastojak˝ koji djeluje na nas. To je stil vrta na koji utječe dio okoline u kojoj se vrt nalazi. I ta veza između vrta i njegovog okruženja u fizičkom i duhovnom smislu mora prožimati svaki korak u njegovom stvaranju. Prije početka  projektiranja bitno je odrediti budući stil tog prostora u izravnoj vezi s njegovom namjenom. Parkovni prostor je mjesto na kojem će se boraviti i provoditi jedan dio slobodnog vremena. Stoga je od presudne važnosti taj boravak iskoristiti za rekreaciju i odmor.

  • 0
Određivanje stila budućeg vrta je odgovorna radnja s dugoročnim posljedicama. Ako odaberemo pogrešan izgled s pogrešnim rasporedom pojedinih sadržaja, sigurno ćemo odabrati i neodgovarajuće bilje. Ovakvi se promašaji osvete nakon nekoliko godina kada ustanovimo da se ne možemo kretati po svom vrtu onako kako smo zamišljali, kada nas pojedini dijelovi prostora iritiraju a da i ne znamo zbog čega se to događa. U ruralnim krajevima moramo odabrati izgradnju vrta u tradicijskom stilu, koji u sebi sadržava nacionalne i regionalne stilske značajke koje se rađaju iz okoline i dio su lokalnog okruženja. Ti su vrtovi uvjetovani geološkim značajkama područja  jer su stijene i različiti slojevi tla posljedica geoloških zbivanja i erozije. Ovi su čimbenici bitni za kasnija svojstva tla kao što je sposobnost prirodne odvodnje (propusnost) i zadržavanja vlage u tlu, svojstvo hranjivosti tla koje ovisi o sastavu biološkog supstrata, a u izravnoj je vezi s hranjivošću tla, te ovsi o kemijskom sastavu tla. Značajke krajolika uvjetovane su i konfiguracijom terena  tako da stil uređenja okoliša  ovisi u velikoj mjeri i o njoj. Povijesno razdoblje je uvjetovalo tradicijski pristup, ali danas je mnogo toga iz nekada tradicionalnog ustroja života promijenjeno. Stoga je bitno znati koje su nove smjernice u procjeni načela o uklapanju vrta u njegovo okruženje što je povezano s novim stupnjem ekološke svijesti. Ne manje važno je i umijeće vrtnog arhitekta da ukoliko ne može promijeniti neki nepovoljni detalj u perspektivi parka (ili vrta), element koji smeta svojom pojavom, koji se nameće u sliku okoliša (kao što to može biti industrijski dimnjak ili neka građevina koja se nije uklopila u okoliš na najsretniji način) da ga sakrije, da ga eliminira vizualno iz vizure.

Kada govorimo o temeljnim stilovima u vrtnom uređenju moramo se upoznati u nekoliko riječi sa svakim od njih:

- Formalni vrt – prostor takvog vrta je oblikovan prema klasičnim načelima geometrije. Tu su bitne proporcije – međusobni odnosi pojedinih elemenata vrta, a kompozicija je najčešće simetrična. Ovakav prostor odiše redom i smirenošću. Nastao u renesansnoj Italiji korišten je u svim velikim europskim dvorovima.

- Pejzažni stil – engleska vrtna umjetnost 18. stoljeća za svoj uzor koristi  prirodu, jer se  proširilo shvaćanje da je sva priroda vrt. Vrtovi za odmor i opuštanje otvoreni su prema prirodi a livade su dovedene do kuće u obliku velikih otvorenih travnjaka koji postaju okosnicu oko koje se formira novi krajolik šuma, vodenih površina i kipova, a sve osmišljeno igrom svjetlosti i sjena. Na početku razvoja toga stila korišteno je domaće bilje uzeto iz okolice, ali početkom 19. stoljeća dolazi do unosa egzotičnih vrsta bilja koje se uvozi.

- Ladanjski stil je pozvan da krajem 19. stoljeća sačuva od zaborava tradicijske vrijednosti i tehnike, a tipičan je po tome da uvodi cvjetne lijehe s prirodnim skladom boja i lisnih oblika. Primjećuje se sklad i podjednaku zastupljenost između korisnog i ukrasnog vrta. Dolaskom 20. stoljeća ljudi više ne raspolažu bogatstvom što rezultira jednostavnošću utemeljenu na masovnoj proizvodnji bez korištenja tradicijskih vještina.

- Suvremeni vrt je nastao u Americi početkom 20. stoljeća. Okosnicu tih vrtova čine javni prostori namijenjeni stalnoj uporabi i pružanju estetskog užitka. Najveći razvitak suvremenog načina planiranja započinje poslije II svjetskog rata u Engleskoj, a temelji se na funkciji i praktičnosti s ciljem omogućavanja aktivnosti i odmora a da se pritom izbjegne osno planiranje i monumentalno graditeljstvo. Ovim se načelima parkovna umjetnost rukovodi u osmišljavanju vrtova.

  • 0
Nova svijest o prostoru utječe na brz razvoj teorija dizajna, jer se umjetničkim oblicima nastoji obuhvatiti i duh mjesta. Nakon otuđivanja od prirode na početku industrijskog doba, danas sve nas više zaokuplja traženje mjesta u prirodnom svijetu. Prije je bila uvriježena praksa slijepog oponašanja engleskih  vrtova širom svijeta sve dok svijest o raznolikosti prirodnih  značajki nije prevladala. Danas se u krajolike nastoji zasaditi  za teren i podneblje najprikladnije vrste bilja koje naglašavaju, a ne skrivaju  način života. Vrtlarstvo je jedna od najomiljenijih zanimacija, ali i to valja na najbolji način uklopiti u umjetnost oblikovanja vrta. Stoga je potrebno steći neophodno znanje koje je prilično kompleksno, a čine ga spoznaje o klimi, vegetaciji, načelima oblikovanja (kompozicija, proporcije, raspored objekata  i sl.) i sposobnost  predvidjeti kako će novouređeni prostor izgledati za desetak godina kada se zasađeno bilje razraste. Potrebno je znati sagledati prostor u cjelini, a potom ga prilagoditi potrebama korisnicima.

Klima je jedan od najvažnijih čimbenika u osmišljavanju vrta jer biljke najbolje izgledaju kada su u skladu s klimatskim uvjetima na području na kojem se nalaze i kao najbolje prilagođene svom staništu s njime se stilski slažu. Da bi planirali uspješan sklad bilja moramo uzeti u obzir da svaki vrt ima svoju mikroklimu, koja ovisi o mnogim faktorima. Položaj, izloženost, vjetrovi, nadmorska visina i topografija čimbenici su koje valja uzeti u obzir. U gradovima, temperature su više nego u okolnim područjima, a  količina padalina je smanjena zbog izgrađenosti. Vegetacija ovisi o nadmorskoj visini i vrsti tla, te o klimatskoj zoni.

Oblikovanje prostora je slijedeći korak koji može stvoriti rajski vrt ili upropastiti prostor. Pri oblikovanju  treba i nešto znanja iz  likovne umjetnosti – usklađivanje oblika i njihove visine u kompoziciji prostora, komponiranje boja biljnih vrsta u skladu s njegovim vremenom cvatnje, oblikovanje različitih perspektiva s obzirom na točku promatranja pojedinih dijelova vrta, osiguravanje logične komunikacije u svim dijelovima prostora  i sl.  

  • 0
Iz toga proizlazi zaključak da je dizajniranje prostora u kojem živimo vrlo ozbiljan i odgovoran posao. Loše, nestručno oblikovani prostor može nas deprimirati i unazaditi naš život, dok nas dobro dizajnirano okruženje može nadahnuti i učiniti nas sretnijima. To se postiže postoji jasna predodžba o tome kakav vrt želimo i s kakvim će se materijalima to postići. Najbitnija je primjena živog biljnog materijala koji dodaje i treću dimenziju u izgledu vrta. Sadnja je ta koja daje obujam a on određuje pozitivne i negativne oblike te otvorene prostore. Bitno je ne pretjerati i ne zagušiti i pretrpati prostor. Otvorene površine imaju bitnu funkciju  pri kretanju zračnih masa, što je važno da se osigura prozračivanje prostora. Važni su i arhitektonski elementi, koji ulaze u prostor. Uz zgradu kuće važne su staze i elementi od kojih su sagrađene, tu su stube u vrtu, zidići – potporni ili ukrasni, pergole, sjenice, razni oblici potpornja za penjačice, zeleni tuneli, jezerca, fontane, klupe, razni ukrasni elementi, hranilice za ptice, pa čak i poštanski sandučić može biti dekorativni element.

Ovdje smo opisali jedan mali dio elemenata koji se moraju poznavati kako bi uspješno uredili svoj  okoliš i učinili ga produžetkom našeg stambenog prostora.

Autor: Emilija Leopold, dipl. ing. arh.

Preuzeto iz časopisa "Građenje i opremanje"

PROJEKTIRANJE I SAVJETOVANJE

Pogledajte više u fotogaleriji

Portal interijerNET.hr koristi cookies (kolačiće) za prikazivanje stranica. Nastavkom pregleda ovih stranica pristajete na to da ih koristimo. Ukoliko to ne želite, postavke možete promijeniti u svojem pregledniku. Za nastavak kliknite gumb "Slažem se".

Slažem se