Ono što se danas jasno može definirati kao njegov najnoviji, zaokruženi ciklus naziva „Simbioze“, sastoji se od dva dijela: „Simbioze I“, koji je nastao 2006. i „Simbioze II“, koji je nastao 2007/08. Začeci nastanka toga ciklusa počeli su se nazrijevati i nastajati još prije nekoliko godina, kad je ovaj autor krenuo razlagati svoju dotad kompaktnu (često skulpturalnu) i čvrstu formu i od nje stvarati „krhotine“. A onda od tih „krhotina“ instalacije, koje je združivao u ekspresivna zajedništva keramike s drugim materijalima, ponajviše staklom. Tad je, međutim, još postojala neka priča, koja se provlačila kroz već ambijentalne postave. Danas njegovi objekti i instalacije više ne pričaju priču, nego prenose zgusnutu poruku, a gledatelju se obraćaju direktno, aktivirajući ga vizualnim i taktilnim osobinama medija. Zato su njegovi najnoviji radovi vrlo rijetko figurativni, više su asocijativno simbolički, apstraktni i misaono-konceptualni. Pritom ipak valja zamijetiti da Peciću nije bitno samo što, nego i kako oblikuje. Jer on prema glini ima poseban odnos - onaj keramičarski; onaj zaljubljenika u glinu i poznavatelja svih njezinih tajni; onaj majstora svih vještina pri radu s njom: modeliranja, pečenja, bojenja, pa sve ono što se tu možda može nesmotrenome promatraču učiniti tek igrom, ili nekom „zafrkancijom“, ustvari je rezultat njegova dugogodišnjega proučavanja tehnologije rada. Proučavanja izgradnje forme. Ali i rezultat svojevrsnoga razvoja percepcije. Svi poznavatelji njegova opusa, malom digresijom, vjerojatno će se sjetiti ne samo njegovih vrsnih lončarenih formi otprije par desetljeća, nego i svih onih kiparskih, modeliranih formi, za njega karakterističnih, kod kojih je oduvijek pokazivao (i danas pokazuje) izraziti senzibilitet keramičara/kipara za odnos volumena i površine. Za ravnotežu masa i logiku odnosa punoga i raznoga, te za „tenziju u balansu“ unutarnjih sila kod keramičke skulpture. Ali i za profinjene vizualne igre svjetla i sjene na njezinu „plaštu“, te za decentne odnose boja. Pecić, međutim, nikada nije ostao isključivo kod toga.
Njegov autorski pristup je prolazio kroz mijene, pa je stilski put išao od kiparski-narativnoga, do misaono-sažetoga, a njegov poriv za eksperimentom u pravcu razlaganja i rastakanja forme, te u konačnici njezine transgresije. Danas se on sasvim udaljio od tradicionalnoga i od utilitarnoga pristupa keramici, pa konceptom prevladava priču, znakom slikovitost, a simbolikom predstavljačku prepoznatljivost, usmjeravajući pozornost na tvar - na glinu i njezine metamorfoze.
Glina u njegovim objektima i instalacijama rijetko nosi sjajnu, koloristički živopisnu glazuru, progovarajući najčešće prigušenošću kolorita, kroz koji se probija priroda same, čiste materije - njezina hrapavost, rustičnost, taktilnost, ali iznad svega toplina i podatnost. Tako je odmah u početku tu dokinuta svaka dekorativnost i slikovitost, ali je zato, zauzvrat, pojačana izražajnost i sugestivnost, te podvučena značenjska slojevitost. Likovni vokabular sveden je, pritom, na maksimalnu jednostavnost i sažetost, te na maksimalnu pročišćenost, kako bi komunikacija mogla biti što direktnija. Forma se pojavljuje u dva oblika: kao kompaktna i kao rastresita; kao sažeta i kao „dezintegrirana“ - ali uvijek elementarna i gotovo organska, funkcionirajući unutar instalacije kao neka realnost i punina, suprotstavljena nekoj praznini. Pa premda se na prvi pogled čini da je ta forma izgubila vezu s predmetnom realnošću i da je svedena na neodređeno apstraktno bivstvovanje, ona je ipak u sebi zadržala cijelo bogatstvo konceptualne slojevitosti, pokazujući veličanstvenu moć preobrazbe medija keramike i njezine beskrajne mogućnosti stalnih mijena. Ali unatoč svim mijenama (ili upravo zbog njih), Pecićeve forme, osobito „krhotine“, asociraju na oblike iz prirode; na zgusnute krajolike; na cjelinu makrokozmosa - ili na jezgru mikrokozmosa. Na veliku cjelinu i na malu jedinku. Svi ti kuglasti, plosnati, štapićasti i crvoliki „grumeni“, s otiskom dlana ili prsta i s utisnutim tragom nečijega dodira i prolaska, djeluju tako iskonsko - i tako svakodnevno. Kad im autor još pridruži istinski svakodnevne materijale i predmete, ili ih okruži dijelovima žive rirode (grančice, drvca), tad ove simbioze postaju gusti zbir asocijacija, ali i senzacija, djelujući nažno na osjetila, potičući čula, aktivirajući senzore, te čineći u percepciji pomake iz jedne u drugu prostorno vremensku kategoriju.
Ne treba previdjeti činjenicu da je Vladimir Pecić oduvijek bio veliki zaljubljenik u prirodu i agovornik njezina očuvanja, pa zato i njegove „Simbioze“, u podlozi cijele koncepcije - ali i u svojoj osnovnoj poruci, imaju puno elemenata ne samo egzistencijalnoga, nego i ekološkoga. Jer on, kao i mnogi od nas, uvijek negdje u podsvijesti razmišlja o tome kako sačuvati prirodu - i očuvati suživot i komunikaciju s njom. Umjetnici su oni koji događanja u prirodi „iskonskije“ osjete u sebi - u svome krvotoku, svome mozgu, ispod svoje kože. I onda reagiraju svojom umjetnošću. Takav je i Vladimir Pecić. Ovdje, on je reagirao suvereno i suvremeno u svome mediju. Ali istodobno, reagirao je prirodno, humano - i ekološki angažirano.»
Višnja Slavica Gabout
Vladimir Pecić rođen je 1948. u Zagrebu, gdje je 1968. godine završio Školu primijenjenih umjetnosti - Odjel keramičkih tehnika. Član je ULUPUH-a, LIKUM-a i HZSU-a (od 1971.).
Živi i radi kao samostalni umjetnik u Zagrebu.
Adresa: Zagreb, Britanski trg 8
Tel: 01 48 21 726, GSM: 091 52 67 155
e-mail: vladimir.pecic@zg.t-com.hr
Samostalne izložbe
1971. Zagreb Salon ŠPU
1988. Zagreb Portret galerija LIKUM
1990. Zagreb Portret galerija LIKUM
1993. Zagreb Galerija ULRICH - Keramoskulptura
1994. Zagreb Galerija ULUPUH - Keramoskulptura
1994. Zagreb Portret galerija LIKUM - Keramoskulptura
1995. Zagreb ART Centar - Karikatura
1996. Malinska Galerija KVARNER - Otoci
1996. Zagreb Portret galerija LIKUM - Keramoskulptura
1997. Zagreb Galerija PERMANENTA - Keramoskulptira
2000. Zagreb Galerija ULRICH - Keramoskulptura
2003. Zagreb Portret galerija Likum - Keramoskulptura
2004. Zagreb Galerija 5 Obiteljskog radija - Ptice
2005. Zagreb Portret galerija Likum - Keramoskulptura
2006. Zaprešić Galerija RAZVID - Simbioze I (objekti i instalacije)
2008. Zagreb Galerija ULUPUH - Simbioze II (objekti i instalacije)
Međunarodne izložbe
1973. Faenza (Italija) 31 Concorso internationale della ceramica
1974. Vallauris (Francuska) Quatrieme biennale internationale ceramique d’ art
1975. Faenza (Italija) 36 Concorso internationale della ceramica
1986. Barcelona (Španjolska) Ceramica contemporanea de Croacia
1992. Ljubljana (Slovenija) Galerija državne založbe Slovenije - ALKER
1992. Graz (Austrija) Fromme contempora - ALKER
1995. Ljubljana (Slovenija) JakopËeva galerija - Suvremena keramika u Hrvatskoj
1995. Lisabon (Portugal) Museo Nacional de Azuleo - Suvremena keramika u Hrvatskoj
Diplome i nagrade
1973. Faenza - Diploma - 31. Concorso internationale della ceramica d`arte contemporanea
1977. Nagrada - III trienale jugoslavenske keramike Subotica
1978. Faenza - Diploma - 36. Concorso internationale della ceramica d`arte contemporanea
1984. Zagreb - Otkup za Muzej za umjetnost i obrt
Radovi u javnom prostoru
1983. Turističko društvo grada Zagreba - “Stari Zagreb”
2006. Zagreb, Obiteljski radio – Ptice
Umjetničke kolonije
1989. Aktivni sudionik u radu umjetničke kolonije u Našicama
1992. Aktivni sudionik ALKERA - Bedekovčina, Ilovac - Karlovac
1999. Aktivni sudionik u radu umjetničke kolonije u Našicama
Skupne i žirirane izložbe
1971. Zagreb - Salon ŠPU
1972. Zagreb - MUO - Keramika 1
1972. Beograd - Likovna galerija kulturnog centra - Keramika 1
1973. Rijeka-Rovinj - Pomorski i povijesni muzej - Keramika 2
1973. Zagreb - Galerija Lotrščak - Keramički tanjuri
1974. Beograd - Subotica II triennale jugoslavenske keramike
1976. Zagreb - Izložbeni salon doma JNA - Keramika
1976. Zagreb - MUO - Keramika 3
1977. Subotica-Beograd - III triennale jugoslavenske keramike
1978. Ljubljana - Galerija ARKADE Aktualnosti v sodobni hrvaški keramiki
1980. Subotica-Beograd - IV triennale jugoslavenske keramike
1984. Zagreb - MUO - Suvremena hrvatska keramika
1984. Zagreb - MGC Gradec - I svjetski triennale male keramike
1986. Zagreb - 21. zagrebački salon
1986. Subotica-Beograd - VI triennale jugoslavenske keramike
1987. Zagreb - MGC Gradec - II svjetski triennale male keramike
1989. Subotica-Beograd - VII triennale jugoslavenske keramike
1990. Zagreb - MGC Gradec - III svjetski triennale male keramike
1991. Zagreb - ART FAIR
1992. Zagreb - 27. zagrebački salon
1992. Zagreb - Galerija ULUPUH - ALKER
1992. Karlovac - Gradski muzej - ALKER
1992. Sisak - Veliki kaptol - ALKER
1993. Zagreb - Galerija ULRICH - Grad Zagreb
1993. Zagreb - Paviljonček ULUPUH - U susret Triennalu
1993. Zagreb - Meštrovićev paviljon IV svjetski triennale male keramike
1994. Zagreb - MGC Gradec - Suvremena keramika u Hrvatskoj
1994. Zagreb - 29. zagrebački salon
1994. Zagreb - Galerija ULUPUH - Zvuk zemlje
1995. Zagreb - Galerija ULUPUH - Hrvatska portretna karikatura
1996. Zagreb - 31. zagrebački salon
1997. Zagreb - Dom hrvatskih likovnih umjetnika V svjetski triennale male keramike
1997. Zagreb - MGC Fortezza - Velika izložba keramičkog tanjura
1998. Zagreb - Galerija ULRICH - 50 godina LIKUMA
1999. Zagreb - Galerija ULUPUH - Dosjetka
2000. Rijeka - Galerija Grad - Maska 2000.
2000. Zagreb - Izložbeni salon Izidor Kršnjavi Povratak kulturi keramičkog mišljenja
2001. Zagreb - Galerija ULUPUH - Keramika malog formata
2001. Zagreb - Galerija ULRICH - Dati Ću vam novo srce
2002. Zagreb - Umjetnički paviljon - 37. zagrebački salon
2002. Zagreb - Galerija ULRICH - Likumove generacije
2003. Zagreb - Izložbeni salon Izidor Kršnjavi - Keramika plus
2003. Zagreb - Galerija Zvonimir - Keramika Sisak 1700
2004. Zagreb - Galerija ULRICH - Likumove generacije
2005. Zagreb - Galerija ULUPUH - Erotika ili utopija
2005. Zadar - Kapetanova kula - Erotika ili utopija
2005. Zagreb - Galerija ULRICH - Likumove generacije
2006/07. Zagreb - Galerija ULUPUH - Keramička ploča: polje asocijacije, naracije i akcije
2006. Zagreb - Galerija ULRICH - Likumove generacije
2007. Zagreb - Galerija ULUPUH - Oblik, zvuk, svjetlo, pokret i keramika kao koncept
2007. Zagreb - Galerija ULRICH - Likumove generacije
