Jedina ste žena koja se bavi maslinarstvom u Hrvatskoj - kako ste se odlučili baviti ovim poslom?
Mislim da ima, pored nas, još žena koje se bave proizvodnjom maslinovog ulja, ali je to vrlo često kao pomoć suprugu, ocu ili nekom drugom članu obitelji. Moja mama Duilia i ja, ako se ne varam, jedine smo žene vlasnice poljoprivrednog gospodarstva posvećenog isključivo maslinarstvu.
Aktivno sam se posvetila maslinarstvu prije 3 godine. Tada mi je bilo 25 tek ali sam smogla hrabrosti upustiti se u u ovaj gotovo isključivo muški svijet. Moj se je otac počeo baviti maslinarstvom prije dvadest godina i od njega sam naučila gotovo sve, iako se do njegove smrti nisam previše bavila time - bilo je nepotrebno kad smo ionako mali stručnjaka za ulje u kući. Naime, dvaput je bio vicešampion „Masline“ u Splitu te je bio uvršten u mnoge svjetske kataloge ulja. Međutim, život je nepredvidiv pa sada, nakon postignute diplome za konferencijsko prevođenje, radim paralelno dva posla i to s velikim užitkom. Mama i ja smo si podijelile zadatke i odlučile nastaviti s obiteljskom tradicijom.
Kakvi su bili vaši počeci?
Mislim da početak nikad nije lagan – i ne smije ni biti, jer je onda put do uspjeha preravan. A i sami uspjesi ne bi imali težinu i vrijednost da se na putu do njih nismo pomučile. Priznajem da nisam imala velika znanja o maslinarstvu – jedno je pratiti povremeno radove koje je vodio moj otac, a drugo je odlučivati i određivati što se mora poduzeti u određenom trenutku u godini kako bi se osigurala rodnost i visoka kvaliteta ulja. Nije mi bilo druge nego primiti se literature, poslušati savjete stručnjaka i prijatelja te zasukati rukave. Da nisam žena možda bi bilo lakše. Trebalo je puno hrabrosti i ustrajnosti. Recipročno smo mama i ja ohrabrivale jedna drugu.
Je li maslinarstvo težak posao za ženu? Što mislite zbog čega se više žena ne bavi time?
Ako govorimo o težini posla u smislu fizičkoga rada, maslinarstvo je težak posao samo u određenim periodima u godini, tijekom berbe na primjer, kada se radi od zore do mraka u masliniku, naravno uz veliki broj sezonskih radnika, ali nakon berbe potrebno je masline prevesti u uljaru kako bi se preradile istoga dana. Nakon nekoliko dana, pa i nekoliko tjedana, takvoga ritma, svakome je taj posao naporan, ne samo ženama. Međutim, maslinarstvo je jako zanimljiv, nadahnjujuć i dinamičan posao. Mene privlači kontakt s prirodom, s izvornim, zdravim proizvodom poput ekstra djevičanskog ulja; ulje u sebi nosi tisućljetnu povijesnu baštinu, to je istovremeno i kontakt s našom kulturom, sa zdravom prehranom, sa znanstvenim istraživanjima koja su sve brojnija i koja govore u prilog korištenja maslinovog ulja u prehrani. Maslina i maslinovo ulje su pojmovi koji u sebi nose veliko bogatstvo.
Tradicionalno je poljoprivreda muški sektor, pa i kroz povijest žene nisu često aktivno sudjelovale u poljoprivrednim radovima. Općenito, ženama je vrlo teško raditi u poljoprivredi zbog ritma koji je nametnut od strane vanjskih čimbenika, vremenskih prilika, težine fizičkog rada i upravljanja strojevima (čemu ni sama nisam vrlo sklona). Vjerujem da će tako i ostati. Bilo bi lijepo kad bi resorno ministarstvo potaknulo žensko poduzetništvo u poljoprivredi – možda bi se takvom konkretnom akcijom mogao postići veći broj žena u ovom sektoru.
Koja je tajna uspjeha u maslinarstvu i proizvodnji kvalitetnog maslinovog ulja?
Nekoliko je iznimno važnih čimbenika koji utječu na kvalitetu. Na neke od njih poput predivne klime i rodne zemlje, ne možemo utjecati. Važan je odabir sorte maslina, agrotehničke mjere i mjere zaštite. Potrebno je pravovremeno izvršiti rezidbu, gnojidbu i na koncu i berbu, ne ranu kako mnogi govore, ne kasnu, već pravovremenu. Ne postoji idealan datum, ne može se planirati, svaka je godina drugačija i poljoprivreda je upravo zbog toga nepredvidiva i zanimljiva, jer moramo biti strpljivi i promatrajući plodove čekati pravi trenutak berbe. Masline je potrebno preraditi čim prije – nama se rijetko dogodi da plodovi čekaju više od 8 sati, što možemo zahvaliti i izvrsnom odnosu kojega imamo s uljarom u kojoj prerađujemo masline. Na kraju, važno je znati i kako čuvati ulje kako bi ono sačuvalo kroz godinu dana sve kvalitete svježeg ploda masline.
Dobili ste brojne nagrade te ste uvršteni u katalog „FLOS OLEI 2010 – najbolja svjetska ekstra djevičanska maslinova ulja“ kao jedno od 20 najboljih maslinovih ulja. Što Vam znače ta priznanja i koje Vam je za sad najvažnije i najdraže?
Priznanja su vrlo važna jer potvrđuju kontinuitet u visoko kvalitetnoj proizvodnji ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Iz tog razloga i sudjelujemo na brojnim natjecanjima i izložbama ulja. Stalo nam je da svojim klijentima, ali i sebi, dokažemo nanovo da smo i ove godine uspjele proizvesti najbolje što se moglo iscijediti iz ploda masline.
Tijekom proteklih desetak godina naše je ulje dobilo mnogo priznanja. Najdraže nam je uvrštenje četiri godine za redom, od 2006-2009 u talijanski vodič ekstra djevičanskih ulja Slow Food te, naravno, uvrštenje po treći put u kataloge ulja koje uređuje svjetski poznavatelj ulja, g. Marco Oreggia „L'Extravergine“, sada pod novim naslovom „Flos Olei“. Priznanje koje smo preuzele u Rimu 26. studenog ove godine zaista je sam vrh. U katalogu „Flos Olei“ okupljeno je oko 600 iznimno kvalitetnih proizvođača iz 40 zemalja svijeta, od Australije i Azije, preko Amerika do Europe. U tako velikoj konkurenciji dobiti priznanje The Best 20 uistinu je bilo neočekivano. Presretne smo i jako, jako zadovoljne. Na kraju, velika nam je čast što možemo reći da s ponosom predstavljamo, maslinarski govoreći, jednu od najkvalitetnijih i najperspektivinjih regija u svijetu – Istru.
Kako vidite budućnost maslinarstva u Hrvatskoj?
Bez daljnjega, maslinarstvo se može i hoće razvijati. Tek je sada potrebno obratiti posebnu pozornost na održavanje kvalitete. Kada ova djelatnost uzme zamaha mnogi će pokušati profitirati te je zbog toga potrebno još više nadgledati i kontrolirati proizvodnju kako se ne bismo na kraju spotakli. Hrvatskoj nedostaje količina – iako Hrvati troše godišnje vrlo vrlo malo ulja po stanovniku (u Europi je to 14 litara!), mi još uvijek ne proizvodimo dovoljno ulja da bismo namirili domaće tržište. Nažalost primorani smo uvoziti loše španjolsko, tursko i talijansko ulje. Zato je potrebno povećati proizvodnju i istovremeno promicati potrošnju domaćeg ekstra djevičanskog maslinovog ulja, ali pazeći na kvalitetu.
Kako možemo prepoznati kvalitetno maslinovo ulje?
Ako duboko udahnete miris ekstra djevičanskog maslinovog ulja, uz malo koncentracije, trebali biste osjetiti val aroma poput pokošene trave, badema, voća, zelenog lista i rajčice, papra, bosiljka, radiča ili artičoke... maslinovo ulje može sadržavati jako veliki broj aroma i sve dok su to svježe povrtni, voćni i travnati mirisi možete biti sigurni da se radi o kvalitetno prerađenom i čuvanom maslinovom ulju.
Za što sve možemo koristiti maslinovo ulje (osim naravno za kuhanje)?
Maslinovo ulje je najvjerniji saveznik u borbi protiv slobodnih radikala – kako iznutra, tako i izvana. Znači da je idealno u borbi protiv bora i za očuvanje zdravog i svježeg izgleda kože. Izvrsno je za očuvanje vlage u koži prilikom izlaganja suncu koje ju isušuje, za masaže, za suhu kosu.
Uz koja jela posebno preporučate korištenje Vašeg maslinovog ulja?
Ima nekoliko jela koja su česta na našem stolu i na kojima se ulje „Balija“ posebno ističe: salata od mahunarki, crvenog radića i krumpira, na tvrdim sirevima, bijelom mesu, a ako vam pod ruku dođu svježe jakopove kapice obavezno ih zapecite i obogatite ovim uljem. Kad smo već kod ribe, marinirani fileti plave i bijele ribe postaju izvanredni s ovim dodatkom, a da ne govorimo o brodetu... Ne smijem zaboraviti spomenuti još jedno jelo, tipično istarsko, maneštru od fara (ječma) koje mi je postalo neukusno i nezanimljivo bez one zlatnozelene kružne linije kojom svi za stolom prošaramo svoje tanjure.
Molim Vas podijelite s našim čitateljicama jedan recept s maslinovim uljem.
Maneštru kuha samo mama Duilia, pa je možda bolje da ako se zaželite jednog takvog zimskog jela da dođete do Istre, a ja volim pripremiti ovo vrlo jednostavo jelo: fuži (ili neka druga tjestenina kraćeg oblika) sa kremom od brokule i svježom ovčjom skutom. Sigurna sam da će vaše čitateljice svake dobi moći vrlo lako i same to pripremiti.
Operite i očistite brokulu, narežite na manje komadiće te je 10-ak minuta kuhajte u slanoj vodi. Dok ju ne uspijete probosti vilicom. U tu istu vodu ćemo kasnije staviti da se kuha tjestenina, zato ju nemojte baciti. U tavu stavite nekoliko žlica ulja „Balija“ , 1 manji isjeckani luk i kuhanu brokulu. Ostavite da pirja dok se brokula gotovo ne raspadne i dok umak ne postane kremast. Po potrebi dodajte pokoju žlicu vode u kojoj se kuhala brokula, soli i papra po želji. Kada je umak spreman, skuhajte fuže. Kada su fuži skoro kuhani, u umak od brokule dodajte 2 žlice vrhnja za kuhanje i 100-120 grama svježe ovčje skute. Nije potrebno kuhati samo dobro promiješati. Ocijedite tjesteninu i pomiješajte ju s umakom. Bogato prošarajte zlatno zelenom aromom esktra djevičanskog maslinovog ulja – kojeg? Našeg! Dobar tek!
