Egipat - zemlja snova!

• 0
  

U Kairo smo sletjeli u ranim jutarnjim satima i odmah po izlasku iz aviona zapuhnuo nas je topao i suh, ali nekako težak zrak. Onog trenutka kad smo izašli iz aerodromske zgrade opkolilo nas je desetak „napasnika“ koji su nas doslovce vukli za rukav preporučujući nam razne povoljne hotele nudeći nam svoje usluge prijevoza do njih. Iako smo bili upozoreni i mislili smo da smo spremni na to, doživjeli smo lagani šok. Nakon kraćeg cjenkanja, dogovorili smo prijevoz od zračne luke do hotela. I eto nas u Kairu.

Džamija Mohammed Ali 

Nakon kraćeg odmora krenusmo u obilazak tog petnaest-milijunskog grada. Ono što nas je poprilično zbunjivalo bio je promet koji je funkcionirao gotovo besprijekorno iako se ne poštuju apsolutno nikakva prometna pravila, a semafori i prometni znakovi kao da i ne postoje. Najbitnije je u automobilu imati trubu, a buka koju tim putem prouzrokuju, zaglušujuća je.

• 0
  

Ulaz u muzej Al-MathafKairo je ogroman, vrlo zanimljiv i užurban grad. Uživali smo razgledavajući arhitekturu islama, mnoštvo džamija s čijih se minareta svako malo čuo poziv na molitvu. Nismo mogli sakriti uzbuđenje koje nas je obuzelo dok smo prelazili Nil. Rijeka o kojoj smo slušali u školama, pjevali o njoj u pjesmicama, gledali je na filmovima, bila je široka i mutna. Kairom dominira toranj na čijem je vrhu vidikovac, a u neposrednoj blizini tornja smjestio se egipatski muzej Al-Mathaf. Sve vrijednosti i umjetnine, svo blago Egipta koje je nekoć bilo pohranjeno u piramidama, hramovima, grobnicama, sada je u muzeju. Preko 100 000 izložaka; relikvija i raznoraznih ostataka iz prošlosti raspoređeno je po sobama.

• 0
  

Tutankamonova zlatna pogrebna maskaNajzanimljivije su: soba s tehnologijom faraona, soba u kojoj se može razgledati drevni egipatski nakit, soba u kojoj su izložene mumije životinja te Tutankamonova soba. Ona je ispunjena kojekakvim obilježjima iz Tutankamonovog života, a među svim tim blagom, pažnju plijeni uistinu prekrasna zlatna pogrebna maska. U muzeju smo se zadržali skoro 6 sati, što je definitivno nedovoljno, a najfascinantnija je bila soba s mumijama (The Royal Mummies Hall) za koju se dodatno plaća ulaznicu. To je soba u kojoj je izloženo 11 mumija i u kojoj su zadovoljeni točno određeni uvjeti. Rasvjeta u sobi je prigušena, temperatura iznosi točno 22°C, a fotografije i razgovor su zabranjene (dozvoljeno je šaputanje). U vodiču smo pronašli upozorenje kako u tu sobu nije uputno voditi djecu jer bi mogla imati noćne more te ozbiljne psihičke probleme. Stajali smo i gledali u nevjerici, a pred nama su ležala mumificirana tijela stara i preko 3500 godina. Uistinu nevjerojatno!

• 0
  

Sljedeći je dan bio rezerviran za posjet piramidama. Unajmili smo taksistu koji nam je bio na raspolaganju cijeli dan (taksi je prilično jeftin). Putem do Gize stali smo u tzv. Tvornici papirusa gdje nam je objašnjen kompletan postupak nastajanja papirusa te smo ih imali priliku razgledati i kupiti. Giza je predgrađe Caira u kojem se nalaze tri najpoznatije piramide: Kefrenova, Mikerinosova i najviša, 146 m visoka Keopsova. Kada smo stigli na mjesto gdje se spajaju pustinja i grad, ugledali smo mnoštvo turista kako jašu na devama i konjima. Bez razmišljanja smo se odlučili za deve, još jedan potpuno novi doživljaj i krenuti prema piramidama.

• 0
  

Kefrenova, Mikerinosova i Keopsova piramida 

Prizor je bio nestvaran: s lijeve strana pustinja, pruža se u nedogled, s desne strane milijunski, sivi grad, mi se njišemo na devama, sunce prži, a ispred nas u daljini, piramide u izmaglici. Tu sliku, kao i osjećaje koji su me tada obuzeli, pamtit ću cijeli život. Prilaz piramidama nadgleda impozantna sfinga čije je lice ozbiljno nagrizao zub vremena.

• 0
  

Izrada unikatnih tepiha

• 0
  

Desetak kilometara dalje, u Saqqari, nailazimo za Zoserovu stepenastu piramidu. Uz dodatnu nadoplatu, nagovaramo našeg taksistu da nas vozi do Dashura. Usput stajemo u jednoj povećoj kući (možda bismo ju mogli nazvati tvornicom) gdje se izrađuju prekrasni tepisi. Specifičnost izrade tepiha je u tome što ih izrađuju djeca osnovnoškolskog uzrasta i to bez ikakvih predložaka ili nacrta što nikako nismo mogli shvatiti. Dizajn tepiha proizlazi jednostavno iz njihovih glava, a brzina i spretnost kojom sitni prsti isprepliću niti je zapanjujuća. Naknada za njihov rad je iznimno niska, a u tom radu provode veći dio dana. Jako smo se sažalili nad tom dječicom, no njihovi poslodavci nam rekoše da ih ne trebamo žaliti jer su ta djeca pokupljena sa ulica i na ovaj način spašena od besposličarenja. Nekako baš nismo bili uvjereni u to. Još samo da napomenem, cijene tepiha su vrlo, vrlo visoke, po nekoliko tisuća dolara jer je svaki tepih unikat.

• 0
  

Kosa piramida u DashuruU Dashuru obilazimo svinutu piramidu čija je gradnja započeta pod jednim kutom, a završena pod drugim. Vrlo neobično! Razlika u nagibu je 10 stupnjeva, a na naš upit koji je razlog tome odgovoriše da se to ne može znati sa sigurnošću. Jedna je teorija da je gradnja piramide započela u vrijeme vladavine određenog faraona te da je nakon njegove iznenadne smrti smanjen nagib kako bi se ubrzao završetak, a samim time i smanjili troškovi. Druga je teorija ta da su ondašnji stručnjaci tvrdili da će se piramida urušiti ako se nastavi gradnja pod kutom kojim je započela.

Datulje

• 0
  

U povratku stajemo na mjestu s kojeg pogled puca na šumu datulja, a nakon toga posjećujemo još jednu piramidu, ali ovog puta ulazimo u nju. Ulaz u piramidu se ne nalazi u podnožju piramide kao što smo očekivali, već na trećini jedne njezine stranice. Strmim stepenicama popeli smo se do ulaza, a zatim uskim i niskim, klaustrofobičnim hodnikom spustili smo se u samo središte piramide. Prvobitno ushićenje pri ulasku zamjenjuje veliko razočaranje pa i strah. Naime unutra nema apsolutno ničega, a neizdrživo zagušljiv, ustajao i težak zrak onemogućavao je disanje te pohitasmo prema izlazu. Povratak u hotel protekao je u ugodnom čavrljanju sa našim taksistom. Službeni jezik u Egiptu je arapski, ali zbog mnogobrojnih turista gotovo svi govore, točnije natucaju engleski. Iako sve, ali baš sve naplaćuju i pokušavaju iz svega izvući korist, Egipćani su vrlo susretljivi i dobroćudni ljudi. Najčešće što ćete od njih čuti je: „Hello my friend, I have a special offer for you…“ i onda kreće period pregovaranja i cjenkanja, naravno ako ste zainteresirani za njihovu ponudu.

Cjelodnevno druženje s taksistom zaokružujemo zajedničkom večerom. Prebogat dan, ispunjen mnogobrojnim doživljajima, saznanjima i iskustvima je iza nas. Umorni, ali prezadovoljni odlazimo rano na počinak jer sutra nas čeka cjelodnevna vožnja vlakom do Luxora.

U suradnji sa portalom