Prošli petak i subotu održao se prvi Zagreb gourmet festival u muzeju Mimara. Kako smo i najavili, radilo se o nezaobilaznom događaju za svakog vinoljupca, pa ni sam nisam želio propustiti taj događaj. Za one koji su ipak propustili ovaj susret ljubitelja dobre kapljice i slasnih delicija  s proizvođačima, distributerima, te uglednim autoritetima s područja enologije i gastronomije pokušat ću dočarati što su ili nisu propustili.

Prije svega, događaj je odlično marketinški najavljen, posebno na dan početka festivala. U gotovo svim medijima mogli smo čuti ponešto o festivalu pa je bilo gotovo nemoguće smetnuti s uma ovaj događaj u Mimari.
Na ulazu u atrij muzeja posjetitelji su odmah mogli osjetiti opuštenu atmosferu koju si organizator može dopustiti samo ako je uvjeren da je sve spremno i vrhunski organizirano. Tako je doista i bilo, kao da radilo se radilo o 3. ili 4. po redu, a ne 1. po redu festivalu. Vidjelo se da organizatori imaju iskustva sa sličnim događajima.

A što se moglo okusiti? Osim vina, na festivalu ste mogli probati različite delicije, od suhomesnatih proizvoda i sireva, raznih namaza, tartufa, slastica, pa do odličnog, pardon vrhunskog maslinovog ulja.
Na festivalu su se odvijale i razne kulinarske radionice priznatih chefova domaće i strane kuhinje. Ovaj put zadržat ću se samo na vinima jer to je i bila osnovna intencija mog posjeta festivalu, a samim time i glavni objekt moje pažnje.

Prostor u kojem su prezentirana vina domaćih i talijanskih vinara, te mislim samo jednog slovenskog bio je i više nego posjećen. Za moj ukus, bilo je malo previše posjetitelja, dok je broj izlagača i njihov razmještaj po regijama bio gotovo optimalan. Od domaćih vinara, svojom brojnošću prednjačili su istarski vinari, Središnja Hrvatska bila je razmjerno zastupljena, dok su Slavonci i Dalmatinci svojom neprisutnošću lagano zakazali.
Izostanak nekih eminetnih neistarskih vinara zbilja me iznenadio. Valjda nisu prepoznali ideju koja je Istrijanima puno bliža i poznatija zbog sudjelovanja nekih od njih na Merano International Wine festivalu koji je organizatorima glavna inspiracija za organiziranje ovog događaja u Zagrebu.

Za mene je ovaj festival bio rijetka prilika da kušam toliki broj vina odjednom, odnosno u dva dana. Nemojte misliti da je to užitak bez granica koji vodi u pijanstvo. Dapače, vrlo je teško ostati koncetriran, fokusiran isključivo na vino, pa i ostati trijezan ako baš hoćete. Za to vam je potrebna određena disciplina i poznavanje tehnika kušanja vina. Prvi dan sam predkraj malo i popustio, no u subotu sam bio discipliraniiji.

Dojmovi? Isprva sam bio malo razočaran, no kad sam razmislio predomislio sam se, pronašao sam neka opravdanja. Festival je najavljen kao vrhunski događaj s vrhunskim vinima, no njih baš i nije bilo previše, barem ne za regularne posjetitelje. Za posebne goste otvarale su se i posebne butelje, no za prosječne posjetitelje samo prosječna vina.

Za neke moje prijatelje iz svijeta vina to je bilo normalno, a za mene potvrda da je ovo bio još uvijek samo malo bolje organiziran sajam vina i hrane. Ono što je ovom događaju ipak dalo epitete vrhunskog su kušanje izvrsnog Barola u petak i Brunella de Montalcina u subotu na 17. katu hotela Westin.

Preuzeto sa portal www.SEEbiz.eu